Staklenoionomerni cementi (SIC) su dvokomponentni sustavi sastavljeni od praha i tekućeg dijela. To su cementi koji nastaju kao produkt kiselinsko – bazne reakcije između kiselog polimera i bazičnog stakla. Samo ako su zadovoljene sve tri komponente definicije (kiseli polimer, staklo i kiselinsko – bazna reakcija) takav materijal jest SIC. Tekućina SIC je 47.5% vodena otopina nekoliko kiselina: poliakrilne kiseline, kopolimera itakonske kiseline i tartarne kiseline. Prašak je aluminosilikatno staklo s visokim udjelom fluora, odnosno kalcijsko-aluminijski-fluoro-silikat (SiO2 – Al2O3 – AlF – CaF2 – NaF – AlPO4 – NaAlF6). SIC je klasificiran s obzirom na fizikalno mehanička svojstva (tip I, II i III) i kemijska svojstva (konvencionalni samostvrdnjavajući SIC, visoko viskozni SIC, metalima pojačani SIC, smolom modificirani SIC, svjetlom aktivirani samostvrdnjavajući SIC, akrilatom pojačani samostvrdnjavajući SIC, brzostvrdnjavajući SIC). Reakcija stvrdnjavanja je složena kemijska reakcija koja ovisi o sastavu i veličini čestica praška kao i o sastavu, molekulskoj težini i koncentraciji tekućine. Za ispravan tijek reakcije bitan je točan omjer praška i tekućine, prema uputi proizvođača. Zbog bolje adhezije i kemijskog svezivanja SIC za tvrda zubna tkiva potrebno je površinu zuba kondicionirati. U tu svrhu koristi se 10 –25% poliakrilna kiselina. Svježe zamiješani cement nanosi se na površinu zuba, u pravilu, instrumentima od plastike (sondom ili malim nabijačem). Metalni se instrumenti ne preporučuju zbog ionizacije. Ukoliko je SIC materijal za trajni ispun, konvencionalne SIC obavezno zaštićujemo od vlage ili isušivanja lakom. Ključne riječi: dentalni cementi, otpuštanje fluorida, restaurativni materijal, smolom modificirani staklenoionomerni cement, staklenoionomerni cement, strukturna podloga.