Karcinom cerviksa uterusa je najčešći genitalni tumor u žena u nerazvijenim zemljama. Prognoza karcinoma cerviksa ovisi o stadiju bolesti, statusu limfnih čvorova, volumenu i dubini invazije tumora. Najčešće korišten sustav procjene proširenosti karcinoma cerviksa je onaj kojeg je usvojila Međunarodna federacija ginekologa i porodničara (FIGO). On se temelji isključivo na kliničkoj procjeni uključujući: fizikalni pregled, biopsiju sumnjivih lezija, RTG grudnih organa, cistoskopiju i rektoskopiju. Danas se sve više upotrebljavaju slikovne dijagnostičke metode, a najpoželjnija metoda je magnetska rezonancija. MR se opisuje kao najtočnija neinvazivna slikovna metoda u procjeni proširenosti karcinoma cerviksa. Ovim istraživanjem, koje je uključilo 31 bolesnicu i ukupno 47 nalaza MR, željela se prikazati uloga magnetske rezonancije u procjeni proširenosti karcinoma cerviksa kod bolesnica prije i nakon primijenjene terapije. Uz svaki MR analizirala se klinička slika i ginekološki nalaz koji su prethodili MR-u te odgovarajući terapijski pristup koji je uslijedio. Samo 8 bolesnica je liječeno kirurški dok su ostale liječene kemoradioterapijom. MR je utjecala na terapiju u 27% slučajeva i bolje je korelirala s patohistološkim nalazom nego klinička procjena. Većina bolesnica je bila u uznapredovalom stadiju što je utjecalo na rezultate istraživanja. Možemo zaključiti kako je uloga MR u procjeni proširenosti karcinoma cerviksa nadopuna kliničkom pregledu te, iako ga ne može zamijeniti, može utjecati na odluke o vrsti liječenja i može dati klinički važne prognostičke informacije.