Neoplazme endokrinog tkiva u djeĉjoj dobi još uvijek su relativno rijetka pojava te upravo zbog toga manjkaju kvalitetne smjernice o dijagnostiĉkoj procjeni i liječenju istih. Kvaliteta života bolesnika često je narušena uslijed, tumorom izazvane, disfunkcije ili hiperfunkcije određenog dijela endokrinog sustava. Na ponašanje tumora utječu mnogi čimbenici poput histoloških, biokemijskih i/ili anatomskih karakteristika. Bitno je razlikovati benigne od malignih, te hormonski aktivne od inaktivnih tumora. Najčešće se klasificiraju obzirom na anatomsku distribuciju te su specifični simptomi vezani uz endokrino tkivo, koje je zahvaćeno lezijom, i njegovu funkciju. Jedni od najčešćih solidnih tumora dječje dobi čine neuroblastomi, endokrini tumori srži nadbubrežne žlijezde. Multipla endokrina neoplazija (MEN) objedinjuje nekoliko vrsta lezija endokrinog tkiva i ĉešće je nalazimo u djeĉjoj dobi obzirom da se radi od nasljednoj bolesti pa dolazi do ranije prezentacije simptoma. Prilikom dijagnostičke obrade potreban je multidisciplinaran pristup, a jednako vrijedi i za liječenje endokrinih tumora. Kirurško uklanjanje neoplazmi endokrinog tkiva uglavnom daje dobre rezultate te je stopa preživljenja još uvijek relativno visoka.