Pojam transplantacija označava sve zahvate uzimanja i presađivanja stanica, tkiva i organa. Transplantat može biti vlastiti (autologni), transplantat od donora iste vrste (alogeni), transplantat od strane druge vrste (ksenogeni), ili nastao umjetnim putem što se naziva aloplastični transplantat. Trenutno je “zlatni standard” među transplantatima mekog tkiva autologni slobodni vezivni transplantat. Donorska mjesta za uzimanje autolognih transplantata mekog tkiva u usnoj šupljini su lateralno nepce, zatim tuber maksile te retromolarno područje donje čeljusti. Tehnike koje se danas koriste za preparaciju slobodnih transplantata mekog tkiva su :1) slobodni subepitelni vezivni transplantata uzet tehnikom jednog reza, 2) slobodni subepitelni vezivni transplantata uzet tehnikom “vrata stupice”, 3) slobodni subepitelni transplantat s tubera maksile, 4) slobodni gingivni transplantat deepiteliziran izvan usne šupljine,5) slobodni gingivni transplantat s lateralnog nepca ( “socket seal“ tehnika). Kako bi smanjili postoperacijsku nelagodu i bolnost za pacijenta, koriste se šavovi, udlaga za cijeljenje, PFR, jodoform gazu ili kolagene spužvice. Na taj način pospješujemo cijeljenje mekog tkiva na donorskom mjestu. Iako su danas razvijeni brojni ksenogeni i aloplastični nadomjesni materijali, još uvijek je “zlatni standard” autologni slobodni transplantat vezivnog tkiva