Kanabis je jedna od najstarijih kultiviranih biljnih vrsta u svijetu. Tijekom povijesti značajno je utjecao na razvoj poljoprivrede, medicine, društva, umjetnosti, proizvodnje tekstila i pomorstva. Korišten je kao lijek u cijelom svijetu više od 5000 godina, primarno zbog svojih analgetskih, sedativnih, hipnotičkih i apetit stimulirajućih svojstava. Korištenje te daljnje istraţivanje kanabisa zaustavljeno je nakon njegove zabrane 30-ih godina 20. stoljeća u SAD-u. Usprkos protivljenju tadašnjih liječnika, zakon je stupio na snagu te je kanabis uklonjen iz farmakopeje. Otkrićem Δ9-tetrahidrokanabinola (THC), aktivnog sastojka kanabisa, 1964. godine ponovno je potaknut interes za njegovim istraţivanjem. Otkrićem endokanabinoidnog sustava početkom 90-ih godina 20. stoljeća ostvaren je veliki napredak u razumijevanju farmakologije kanabisa. To je sustav u mozgu koji se sastoji od prirodno prisutnih neuromodulatornih lipida, endokanabinoida, te njihovih receptora. Ovaj sustav je uključen u razne fiziološke procese kao što su memorija, apetit, nocicepcija i raspoloţenje te je odgovoran za psihoaktivna svojstva THC-a. Lijekovi na bazi kanabisa se trenutno koriste za tretman refraktorne mučnine i povraćanja u pacijenata na kemoterapiji, povećanje apetita kod anoreksije i kaheksije u oboljelih od AIDS-a, kod kronične neuropatske boli te olakšanje boli i spazama mišića u oboljelih od multiple skleroze. Ostali potencijalni terapijski učinci koji se trenutno istraţuju su: tumori, autoimune bolesti, neurološke i neurodegenerativne bolesti. Iako ne izaziva ovisnost osim u stalnih korisnika, trenutno je kanabis još uvijek klasificiran kao teška droga i ilegalan je u većini zemalja svijeta, ali pod utjecajem rastućeg broja znanstvenih publikacija o medicinskom kanabisu posljednjih godina, sve više drţava odlučuje se za njegovu legalizaciju.