Abstract | Opstrukcija tankog i debelog crijeva spada među najčešće prirođene anomalije probavnog sustava, koja zahtijeva kirurški zahvat u prvim satima nakon rođenja. Postoji široki spektar patoloških stanja koja mogu uzrokovati intestinalnu opstrukciju, od kojih se najčešće javlja jejunoilealna atrezija. Osim atrezija tankog i debelog crijeva, pojam niski ileus obuhvaća niz drugih mogućih anomalija, poput mekonijskog ileusa, malrotacije crijeva, invaginacije i drugih patoloških stanja. Simptomi koji dominiraju u kliničkoj slici niskog ileusa su povraćanje, distenzija abdomena te izostanak mekonijske stolice. Dijagnostika ileusa se temelji na heteroanamnezi, kliničkoj slici i slikovnim rendgenskim pretragama, pomoću kojih se postavlja konačna dijagnoza. Liječenje intestinalnih atrezija je kirurško, gdje postoji više različitih operacijskih tehnika, koje se izaberu ovisno o tipu atrezije te iskustvu operatera. U sklopu kirurškog liječenja mogu nastati komplikacije, koje se s obzirom na vrijeme pojavljivanja dijele na rane i kasne. Među najčešće komplikacije spadaju infekcija rane, dehiscencija novostvorene crijevne anastomoze, izostanak peristaltike, sindrom kratkog crijeva, peritonitis i sepsa. Prognoza niskog ileusa u novorođenčadi je usprkos mogućim komplikacijama dobra, sa visokom stopom preživljavanja, koja prelazi 90% živorođene djece sa prirođenom anomalijom probavnog trakta. |
Abstract (english) | The obstruction of the small and large intestine is one of the most common anomaly of the digestive system, which requires a surgical procedure in the first hours after birth. There is a wide range of pathological conditions that can cause intestinal obstruction, of which most often is jejunoileal atresia. Beside intestinal atresia, the term low ileus includes a lot of other possible anomalies, such as meconium ileus, intestinal malrotation, invagination, and other pathological conditions. Dominating symptoms in the clinical presentation of low ileus include vomiting, abdominal distension and absence of the meconium stool. Diagnosis of low ileus is based on the heteroanamnesis, clinical presentation and x-ray examinations, which are the main diagnostic tool to determine final diagnosis. Treatment of intestinal atresia is surgical and there are several different operating techniques, which are chosen based on the type of atresia and experience of the surgeon. Complications may occur as part of surgical treatment, which, depending on time of occurrence, may be early or late. Among the most common complications are surgical wound infection, dehiscence of newly formed intestinal anastomosis, absence of peristalsis, short bowel syndrome, peritonitis and sepsis. Prognosis of low ileus in newborns is, despite potential complications, good, with a high survival rate, which exceeds 90% of live-born children with congenital gastrointestinal abnormalities. |