Debljina ili pretilost definira se kao prekomjerna količina masnog tkiva u organizmu. Prema WHO, u 2016. godini više od 1,9 milijardi odraslih osoba imalo je prekomjernu tjelesnu težinu, a od toga je oko 650 milijuna bilo pretilo. Debljina može biti primarna, zbog prekomjernog unosa i smanjenog korištenja energije, i sekundarna, kao posljedica drugih bolesti. Najčešći hormonski poremećaji koji mogu uzrokovati pretilost su nedostatak hormona štitnjače (hipotireoza), hiperkortizolizam (Cushingova bolest), sindrom policističnih jajnika (PCOS) i hipogonadizam u muškaraca te određeni poremećaji na razini hipotalamusa i hipofize. Ovisno o kojem endokrinološkom poremećaju se radi, u podlozi debljine se nalazi poremećena hormonska regulacija metabolizma ugljikohidrata, masti i/ili proteina, te narušen sustav za korištenje i/ili pohranu energije. Apetit i sitost su regulirani neurohormonskim procesima koji uključuju masno tkivo, endokrine organe, gastroenteralne peptide i središnji živčani sustav, a do pretilosti dolazi kada se ta povratna sprega iz bilo kojeg razloga prekine. S druge strane, masno tkivo je važan regulator energetske homeostaze i ako ga ima u suvišku, može dovesti do endokrine disregulacije i inzulinske rezistencije koju gotovo redovno vidimo u pretilosti. Iz toga proizlazi i strategija za liječenje pretilosti u endokrinološkim bolestima: osim liječenja uzročnog hormonskog poremećaja, određeni napori se trebaju uložiti u gubitak tjelesne mase, kroz prilagodbu prehrane, fizičku aktivnost, uz pomoć farmakoterapije za liječenje pretilosti ili u krajnjem slučaju pomoću barijatrijske kirurgije.