Traumatska ozljeda mozga definirana kao poremećaj u funkciji mozga nastao kao posljedica traume, predstavlja veliki problem u današnje vrijeme. Predstavlja vodeći uzrok teških tjelesnih oštećenja i smrtnosti u djece i mladih odraslih, a njihovom produljenom terapijom povećava i troškove liječenja i tako predstavlja i ekonomsku ovisnost. S obzirom da se na primarnu ozljedu ne može utjecati, bitno je znati prepoznati simptome i posumnjati na ozljedu kako bi se pravovremenom reakcijom moglo spriječiti razvoj sekundarne ozljede. Najvažnije je izbjeći nastanak hipoksije i hipotenzije koje su uzroci najvećeg dijela sekundarnog oštećenja, a zapravo su vrlo lako kontrolirane primjenom kisika i fiziološke otopine. Osim toga, u terapiju se mogu uvesti analgetski, odnosno sedativni lijekovi kako bi osoba bila mirnija, a time je manja potrošnja kisika; antiedematozni lijekovi, npr. manitol za smanjenje edema mozga i intrakranijalnog tlaka; vazopresori za održavanje cerebralnog perfuzijskog tlaka, a u težim slučajevima se razmišlja o dekompresijskoj kraniotomiji i drenaži; terapijskoj hipotermiji za koju se smatra da je neuroprotektivna te induciranoj barbituratnoj komi kako bi se moždane i druge funkcije svele na minimum i time omogućio bolji oporavak. Naravno, izbor terapije ovisi o kliničkoj slici kojom se pacijent prezentira te nalazima koji se stignu obaviti nakon dolaska na hitni prijem jer pacijenti s teškom ozljedom mozga vrlo često završe direktno u operacijskoj sali. Ishodi liječenja ovise o kroničnim bolestima, pridruženim ozljedama te komplikacijama koje nastaju u toku liječenja, a postotak smrtnosti je jako visok (53,5%).