Uvod: Zatajivanje srca je klinički sindrom uzrokovan različitim strukturnim ili funkcionalnim poremećajima srca. Vodeći je uzrok hospitalizacija osoba starijih od 70 godina. Svrha rada: Analizirati klinički profil, liječenje i ishod bolesnika s akutnom dekompenzacijom zatajivanja srca u dva različita vremenska razdoblja Ispitanici i metode: Istraživanje obuhvaća 1820 bolesnika u razdoblju od lipnja 2006. do lipnja 2012. godine i 511 bolesnika tijekom 2014. godine na Odjelu za kardiovaskularne bolesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Rezultati: Tijekom 6 – godišnjeg razdoblja prosječna dob bolesnika bila je 75,1 ± 10,1 godina, 51% činile su žene. 68% bolesnika imalo je ranije liječenu arterijsku hipertenziju, 56% kroničnu bubrežnu bolest, 52% koronarnu bolest srca, 40% anemiju i 38% dijabetes melitus. Pri prijemu u 51% bolesnika dijagnosticira se fibrilacija atrija. Analiza NT – proBNP izvodila se u 36% bolesnika, dok se ehokardiografija prakticirala u njih 73% s prosječnom vrijednosti ejekcijske frakcije 39,3 ± 14,6%. 3,7 iznosila je prosječna vrijednost razreda NYHA klasifikacije. Farmakološka terapija uključivala je 98% diuretika, 82% β – blokatora, 77% ACE inhibitora ili ARB, 27% digitalisa, 25% antagonista aldosterona. Tijekom šestogodišnjeg razdoblja, 289 (16%) bolesnika umire tijekom hospitalizacije, a prosječna duljina boravka u bolnici svih bolesnika bila je 9,9 ± 17,9 dana. Usporedbom podataka preživjelih bolesnika u dva različita vremenska perioda ne postoji značajna razlika u prosječnoj dobi i spolu. Statistički značajna razlika je u duljini boravka u bolnici i u primjeni farmakološke terapije. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja generalno su usporedivi s rezultatima drugih nacionalnih studija te pomažu evaluirati vlastiti rad i usmjeriti djelovanja našeg Centra prema preporukama ESC.