| Sažetak (engleski) | Francisella tularensisis is a causative agent of tularemia a zoonotic disease that infects wide range of hosts including
arthropods, mammals and birds. In this study, the prevalence of tularemia among small mammals in Croatia
was investigated. The 444 samples of small rodents and insectivores were collected in eight different localities in
continental Croatia during the 2-year study. Spleen samples of: 197 Apodemus agrarius (striped field mouse), 78
Apodemus sylvaticus (wood mouse), 92 Apodemus flavicollis (yellow-necked mouse), 17 Myodes glareolus (bank
vole), 27 Mycrotus agrestis (field vole), 20 Microtus arvalis (common vole) and 13 Sorex araneus (common shrew)
were investigated for the presence of DNA of Francisella spp. using qRT-PCR method. Two striped field mouses
and one wood mouse, originated from the same area - locality of Lipovljani, were found to be positive on Francisella
spp. revealing the presence of bacteria among small mammals population in Croatia. |
| Sažetak (hrvatski) | Francisella tularensisis uzročnik je zoonoze tularemije, koja ima široki raspon domaćina, uključujući
člankonošce, sisavce i ptice. Dvije podvrste F. tularensis, subsp. tularensis (Tip A) i subsp. holartica
(Tip B), opisane su kao najčešći uzročnici bolesti u ljudi (Kingry and Petersen, 2014; Kuehn et al.,
2013). Tip A i Tip B razlikuju se po svojim biokemijskim značajkama, patogenosti, ekologiji, epidemiologiji
te geografskoj rasprostranjenosti. Rasprostranjenost Tipa A uglavnom je ograničena na
sjevernoamerički kontinent, za razliku od Tipa B, koji se javlja duž cijele sjeverne polutke, a ujedno
je i najčešći uzročnik tularemije u Europi(Keim et al., 2007; Kuehn et al., 2013). No ekologija i kruženje
ove bakterije u prirodi do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni. Različiti glodavci (voluharice, miševi,
tekunice, bizantski štakori, dabrovi) te dvojezupci (kunić i zec) opisani su kao mogući rezervoari
F.tularensis. Zadnja epidemiološka i epizootiološka istraživanja tularemije u Hrvatskoj datiraju iz
šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća(Borcić et al., 1975). Stoga je cilj ovoga rada bio prikupiti
nove podatke o prevalenciji tularemije u populaciji sitnih sisavaca u Hrvatskoj. Ukupno 444
uzoraka sitnih glodavaca i kukcojeda sakupljeno je u razdoblju od dvije godine na osam različitih lokaliteta u šumama kontinentalne Hrvatske: Lipovljani, Nova Subocka, Velika Gorica, Stara Gradiška,
Županja, Sunja, Koprivnica i Čakovec (Slika 1). Pretraženi su uzorci slezene od: 197 Apodemus agrarius
(poljski miš), 78 Apodemus sylvaticus (šumski miš), 92 Apodemus flavicollis (žutogrli miš), 17 Myodes
glareolus (šumska voluharica), 27 Mycrotus agrestis (livadna voluharica), 20 Microtus arvalis
(poljska voluharica) te 13 Sorex araneus (rovka). Uzorcisu pretraženi na prisutnost DNA Francisella
spp. koristeći qRT-PCR metodu. Dobiveni rezultati pokazuju da su od ukupno 444 prikupljene
životinje tri uzorka (0.67%), od kojih dva poljska miša te jedan šumski miš, bili pozitivni su na francizelu
(Tablica 1). Sva tri pozitivna uzorka prikupljena su na istom području – lokalitetu Lipovljani.
Tularemija je bolest koja se primarno povezuje s „nizinskim“ i „vodenim“ ekosustavima (Borcić, 1973).
Područje duž toka rijeke Save (Posavina) opisuje se kao prirodno žarište tularemije u Hrvatskoj (Borcic
et al., 1976), akao glavni rezervoar tularemije na tom području navodi se poljska voluharica (Borcic
et al., 1976). Trimiša pozitivna na F. tularensis upućuju da je ova bakterija i dalje prisutna u populaciji
sitnih glodavaca u Hrvatskoj. Nadalje, svi pozitivni uzorci prikupljeni su na lokalitetu Lipovljani,
smještenom u srednjem dijelu toka rijeke Save, stoga ova regija zadržava obilježje prirodnog žarišta
tularemije u Hrvatskoj. |
