Dijabetes melitus tip 2 je najčešći tip dijabetesa u odrasloj dobi i pojavljuje se u 90% slučajeva. Dijabetes melitus tip 1 puno je rjeđi i odgovoran je za 5 – 10% slučajeva ali je najčešći tip dijabetesa u dječjoj dobi. DMT1 je posljedica autoimunog uništenja beta stanica Langerhansovih otočića koje je potaknuto okolišnim čimbenicima, DMT2 je metabolički poremećaj kojeg obilježava hiperglikemija, inzulinska rezistencija i nedostatak inzulina. Dijagnoza se postavlja na temelju mjerenja glukoze u krvi natašte, glukoze u krvi neovisno od uzimanju obroka, nakon testa opterećenja glukozom (OGTT) te određivanjem glikoziliranog hemoglobina (HbA1c). Klasični simptomi su poliurija, polidipsija, polifagija, gubitak težine i umor. Dijabetička ketoacidoza je vodeći uzrok mortaliteta kod djece oboljele od DMT1. Također se može razviti i kod djece oboljele od DMT2 ali rjeđe. Definira se kao prisutnost sljedećih kliničkih kriterija: hiperglikemija (koncentracija glukoze u krvi > 11 mmol/L), metabolička acidoza (venski pH < 7.3 ili koncentracija bikarbonata u plazmi < 15 mmol/L), ketoza (prisutnost ketona u krvi ili urinu). Liječenje se provodi primjenom intravenske tekućine, inzulina i nadoknadom elektrolita kako bi se ispravila dehidracija, hiperglikemija i acidoza uz izbjegavanje komplikacija. Najteža komplikacija je cerebralni edem i razvija se u 0.5 – 1 %djece sa DKA. Morbiditet povezan sa razvojem cerebralnog edema je 13 – 35%, a mortalitet 24 – 28%.