Danas su anesteziološki postupci sigurniji no ikada u povijesti. Tome su doprinijeli razvoj suvremene tehnologije i uporaba iste u medicini, bolje kirurške tehnike i dijagnostički postupci, otkriće novih i sigurnijih anestetika te razvoj anestezioloških postupaka. U prošlom stoljeću su se počele razvijati klasifikacije i indeksi po kojima bolesnike valoriziramo i s obzirom na nalaz kategoriziramo u određene skupine rizika. ASA klasifikacija se temelji na procjeni postojanja sustavne bolesti i funkcionalnog ograničenja kojeg ona uzrokuje. S obzirom na ASA status, osoba ima određen rizik od smrti tijekom operacije. Zatim su se pojavili i indeksi srčanog rizika koji procjenjuju rizik od srčanog incidenta tijekom operacije Prvi je bio indeks srčanog rizika je uveden od strane Goldmana 1977., kojeg je Detsky revidirao 9 godina kasnije. Danas se za procjenu srčanog rizika uobičajeno koristi revidirani indeks srčanog rizika ili Leejev bodovni sustav uveden 1999. godine nakon što su Lee i suradnici uspjeli identificirati 6 pretkazatelja perioperacijskih komplikacija u elektivnim nekardiokirurškim operacijama. Kirurškim bolesnicima se također određuje funkcionalni kapacitet kardiovaskularnog sustava, odnosno njegova sposobnost da tolerira napor. Nakon procjene perioperacijskog rizika i funkcionalnog kapaciteta kardiovaskularnog sustava bolesnika, možemo poduzeti preventivne mjere kako bi snizili rizika od kardiovaskularnog incidenta. Infarkt miokarda u perioperacijskom periodu se najčešće javlja kao infarkt miokarda tipa 1 i tipa 2. Patofiziološki mehanizam za prvi jest hiperkoagulacijsko stanje, hipertenzija i tahikardija, a za drugi hipotenzija, hipoksija i anemija. Perioperacijski infarkt miokarda se pravilu javlja unutar prva tri dana od operacije. Izazov perioperacijskog infarkta miokarda leži u izostanku tipičnih ishemijskih simptoma u kirurških bolesnika zbog čega se propuštaju pravovremena dijagnoza i liječenje.