Cilj: Procijeniti učinkovitost strukturirane edukacije za osobe sa šećernom bolešću po pitanju napretka u znanju i redukcije glikiranog hemoglobina HbA1c. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo ukupno 102 pacijenta (20 sa šećernom bolesti tipa 1 i 82 sa šećernom bolesti tipa 2), prosječne dobi 60 godina (20 – 80 godina), koji su u periodu od srpnja 2017. do siječnja 2018. bili upućeni u Dnevnu bolnicu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Rijeka s ciljem provođenja grupne strukturirane edukacije za osobe sa šećernom bolešću. Polaznici su zamoljeni da ispune upitnik prije početka edukacije te po njenu završetku. Upitnik se sastojao od 12 pitanja, od kojih je 11 bilo po principu točnog/netočnog odgovora, dok se posljednje pitanje iz upitnika odnosilo na pacijentovu samoprocjenu educiranosti o šećernoj bolesti (Tablica 1). Vrijednost glikiranog hemoglobina HbA1c mjerena je inicijalno te 3 mjeseca po provedenoj edukaciji. Za statističku obradu podataka korišteni su Microsoft Excel (Microsoft Office), MedCalc v12.1.3 (MedCalc Software bvba, Ostend, Belgium) i Statistica v13.3 (StatSoft Inc., Tulsa, Oklahoma, United States), a razina statističke značajnosti procijenjena je na P < 0,05. Rezultati: Po završenoj edukaciji značajno se povisio broj postignutih točnih odgovora (4,1 ± 2,3 vs 9,3 ± 1,6, P < 0,001), snizila se vrijednost glikiranog hemoglobina HbA1c (8,0 ± 1,8 % vs 7,1 ± 1,3 %, P < 0,001) te utrostručio broj polaznika koji su za sebe smatrali da su adekvatno educirani o šećernoj bolesti (28,4 % vs 84,3 %, P < 0,001). Zaključci: Po provedenoj edukaciji zabilježen je značajan napredak u znanju, popraćen redukcijom glikiranog hemoglobina HbA1c od 0,9 %, čime je dokazana učinkovitost strukturirane edukacije.