Biološki tragovi koji se pronađu na mjestu nekog događaja su ljudskog, životinjskog i biljnog porijekla. Većinom su ljudskog porijekla – dlake, kosa, krv, sperma, slina, znoj i suze, ali i nokti, zubi i komadići kosti. U raspravi o biološkim tragovima razlikujemo nesporne uzorke i sporne tragove. Nesporne uzorke uzimamo od osumnjičenih, oštećenih i svih ostalih osoba koje su mogle doći u kontakt s tragovima ili predmetima na mjestu događaja, a služe za isključenje. Sporni tragovi su tragovi pronađeni na mjestu događaja, na predmetima ili osobama koje su povezane s mjestom događaja ili počinjenim kaznenim dijelom, a čiji su identitet i uloga u događaju poznati. Prilikom uzimanja bioloških tragova potrebno dr pridržavati pravila antikontaminacije i sigurnosti rada s biološkim materijalom, uključujući i mjere samozaštite. Cilj je sudskomedicionskle obrade svih bioloških tragova osigurati dovoljnu količinu kvalitetne DNK, koja će se moćoi upotrijebiti u individualizaciji svakog pojedinog biološkog traga. Međutim, osim u tom analitičkom koraku kojim se iz traga nedvojbeno izvodi dokaz, biološki tragovi se mogu obraditi i nekim jednostavnijim, jeftinijim i manje pouzdanim metodama. U ovom preglednom članku obradili smo i sudskomedicinski značaj tragova sperme. Spermu najčešće analiziramo kod kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Analiza kose i dlaka se koristi, kako za povezivanje počinitelja s mjestom događaja ili žrtvom, tako i za razne toksikološke analize; a tragove sline koristimo i za određivanje krvne grupe.