Sustavni eritemski lupus (SLE) kronična je upalna autoimuna bolest. Najčešće obolijevaju žene fertilne dobi, pa se međusoban utjecaj trudnoće i sustavnog eritemskog lupusa nameće kao značajan klinički i terapijski problem. Hormonski i imuni utjecaji koji se događaju u normalnoj trudnoći različito se reflektiraju na patogenetske mehanizme, tako da tijekom trudnoće može doći do pogoršanja osnovne bolesti, koje se prvenstveno manifestira u vidu kožnih i zglobnih manifestacija. U bolesnica sa SLE-om također je dokazana i veća učestalost opstetričkih komplikacija, kao što su spontani pobačaji, prijevremeni porodi, preeklampsija, porodi carskim rezom, kao i manja tjelesna masa novorođenčeta. Rizik od navedenih komplikacija je povećan, ako se radi o aktivnoj bolesti, ili je u bolesnica dokazana prisutnost antifosfolipidnih protutijela. Liječenje SLE-a u trudnoći predstavlja poseban izazov, te je trudnoću potrebno planirati u razdoblju kompletne remisije bolesti i to barem šest mjeseci od posljednje egzacerbacije bolesti. Bolesnice s blagim oblikom bolesti liječe se malom dozom prednizona. NSAR se može primjenjivati u trudnoći tijekom druge polovice prvog trimestra i tijekom drugog trimestra. Ako dođe do pogoršanja bolesti tijekom trudnoće, bolesnica se liječi većim dozama prednizona, uključujući pulsove glukokortikoida. Antimalarici (osobito hidroksiklorokin) mogu se primjenjivati u trudnoći radi korisnih učinaka na osnovnu bolest. U bolesnica koje imaju ponavljajuće pobačaje i pozitivna antifosfolipidna antitijela potrebno je primijeniti aspirin i/ili niskomolekularni heparin. Pažljivim planiranjem trudnoće, prvenstveno u fazi remisije bolesti, uz redovito praćenje i adekvatno liječenje, u bolesnica sa SLE-om moguće je izbjeći eventualne komplikacije povezane s trudnoćom.