Pula je tijekom druge polovice XIX. stoljeća doživjela velik procvat nakon stacioniranja ratne luke K.u.K. mornarice. Vojnom lukom, kao i zaposlenim službenicima i časnicima, upravljao je Admiralitet. Uz pomoračka i vojna zanimanja za potrebe mornarice, za posebna je tehnička pitanja osnovan već 1874. Mornarički tehnički komitet (Marine Technisches Komitee), a tijekom Prvoga svjetskog rata, 29. veljače 1916., osnovan je i Higijenski institut ratne luke Pula, za čijeg je voditelja imenovan dr. Karl Cafasso. Institut je trebao djelovati kao znanstveno-tehnička pomoć šefu saniteta Uprave ratne luke (Kriegshafencommando), a administrativno je bio vezan za vojnu bolnicu (Festungsspital 2.) Zadaća instituta bila je stručna primjena u pitanjima opće higijene, preuzimanje stručnih ispitivanja, djelovanje i borba protiv zaraznih bolesti te kontrola opskrbe pitkom vodom u području ratne luke, a vezano uz ovaj zadnji cilj služba za izgradnju priobalja (Marine-Land und Wasserbeamt) i uprava Instituta morali su surađivati. Iz spisa Predsjedničkog ureda, koji se čuvaju u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beču, vidljivo je da je planirana aktivnost Instituta ostvarena, uz realizaciju i nekih drugih aktivnosti poput borbe protiv širenja spolnih bolesti, bakteriološke kontrole osoblja i pribora kuhinje, provedbe cijepljenja te uništavanje ličinka komaraca tzv. petrolizacijom u svrhu borbe protiv zaraznih bolesti, znanstvenog i stručnog usavršavanja putem predavanja na Institutu te, shodno ratnim prilikama, savjetodavne uloge za korištenje sanitarno neispravnnih namirnica za ljudsku prehranu, kao i uzgoj povrća na vlastitom terenu u uvjetima smanjene opskrbe namirnicama u trećoj godini rata. Završetkom rata Institut je prestao raditi, a iduća ustanova sličnog djelovanja uspostavljena je za talijanske vladavine 1938., da bi od 1947. nastavila put od Sanitarno-epidemiološke stanice u Jugoslaviji do današnjeg Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.