Nesanica je najčešći poremećaj spavanja i jedan od češćih problema s kojima se pacijenti javljaju u ordinaciju obiteljske medicine, ali usprkos tome često ostaje neprepoznata i neadekvatno se liječi. Prevalencija varira od 5 do 30 % i u stalnom je porastu što je zabrinjavajuće obzirom da nesanica dovodi do pogoršanja svakodnevnog funkcioniranja te pada kvalitete života, a prepoznata je i kao čimbenik kardiometaboličkog rizika. Učestalost raste s dobi, češća je u žena i osoba slabijeg socioekonomskog statusa. U obradi pacijenata ključno je uzimanje detaljne anamneze spavanja, a za dijagnosticiranje kronične nesanice koriste se kriteriji iz trećeg izdanja „Međunarodne klasifikacije poremećaja spavanja“. Prva linija u liječenju nesanice su nefarmakološke metode, odnosno kognitivno bihevioralna terapija koja kombinira kognitivnu terapiju sa bihevioralnim terapijama poput edukacije o higijeni spavanja, terapije restrikcije spavanja i kontrole stimulusa te relaksacijom. Ova vrsta terapije pokazala se vrlo učinkovitom, posebice u starijih pacijenata, zbog minimalnih nuspojava i činjenice da ne pridonosi polifarmaciji. Uz malo dodatne edukacije i izdvojenog vremena, lako se može primjenjivati i u obiteljskoj medicini. Za farmakološko liječenje nesanice u Hrvatskoj su odobreni lijekovi iz skupine benzodiazepina, nebenzodiazepinskih hipnotika, melatonin i biljni pripravci, a od off label lijekova smjernice preporučaju korištenje samo nekih sedirajućih antidepresiva. Za razliku od nefarmakoloških metoda koje se mogu skoro bez kontraindikacija primjenjivati u svih pacijenata, kod propisivanja lijekova za nesanicu treba dobro proučiti interakcije s drugim lijekovima i kontraindikacije za njihovu primjenu, posebno u starijih pacijenata i kroničnih bolesnika.