Pacijentica u dobi od 50 godina, oboljela od teškog oblika vrlo rijetke bolesti epidermolysis bullosa acquisita, Upravnom je sudu podnijela tužbu protiv Hrvatskoga zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) tražeći da joj se umjesto profesionalne nesposobnosti za rad prizna opća radna nesposobnost. U praksi to znači da su u HMZO-u zaključili da je pacijentica nesposobna obavljati svoje dosadašnje poslove modne krojačice te donijeli rješenje da je sposobna obavljati druge poslove razine srednje stručne naobrazbe, kao što su administrativni poslovi. Još 2012. godine pacijentica je dobila kožne mjehure i erozije na stopalima uz gubitak svih nožnih noktiju te rane u usnoj šupljini: na jeziku i sluznici obraza. Rane na tijelu na mnogim su mjestima konfluirale, uz vlaženje i bolove, što se svakodnevnim preodijevanjem pogoršavalo jer bi se odizali i dijelovi slijepljene kože. Isto se događalo pri skidanju zavoja. Tijekom 2017. bolest se je proširila na jednjak i dovela do strikture, zbog čega više ne može uzimati krutu hranu. Smatrajući se potpuno nesposobnom za bilo koji posao, podnijela je tužbu Upravnomu sudu protiv HZMO-a, nakon čega je u spor uključen nezavisni sudski vještak medicine rada, koji je pacijenticu pozvao na pregled. Na temelju pregleda i uvidom u medicinsku dokumentaciju, među ostalim i u novi nalaz strikture jednjaka, zaključeno je sljedeće: pacijentica može uzimati samo tekuću hranu, znatno je smršavjela i bit će pozvana u Kliniku za internu medicinu radi ugradnje sonde za hranjenje. Sudski vještak medicine rada procijenio je da je u slučaju pacijentice koja se više ne bori za lakši posao nego za vlastiti život riječ o potpunoj općoj radnoj nesposobnosti. Sudac Upravnoga suda i odvjetnik Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje prihvatili su bez primjedbi stručno objašnjenje sudskog vještaka medicine rada. Pacijentica je zadovoljna takvim ishodom te je dobila nužna financijska sredstva za daljnje liječenje i pomoć u kući. Da bi se izbjegle neusklađenosti u procjeni radne nesposobnosti pacijenata, javni zavodi za mirovinsko osiguranje i srodne institucije trebaju angažirati stručnjake medicine rada za rad u njihovim timovima. Tako će se prevenirati preopterećenost sudova tužbama neprimjereno procijenjenih pacijenata, uštedjet će se državna i privatna materijalna sredstva i, što je najvažnije, spriječiti daljnje neugodnosti i oštećenja zdravlja uistinu bolesnih osoba nesposobnih za posao.