Nutritivna potpora u bolesnika s moždanim udarom je važan dio u liječenju moždanoga udara. Procjena disfagije u akutnom zbrinjavanju bolesnika diktira daljnji plan nutritivne potpore u bolesnika s moždanim udarom. Ako bolesnik nema disfagiju, poremećaj svijesti ili ne postoji potreba za mehaničkom ventilacijom, u bolesnika je indicirana peroralna prehrana. Za vrijeme hospitalizacije preporuča se najmanje jednom tjedno provjeriti nutritivni status bolesnika – koncentracijom albumina u seruma ili jednim od testova procjene nutritivnoga statusa. Ako bolesnik ima blagu ili umjerenu disfagiju, moguća je modifikacija prehrane promjenom konzistencije hrane ili postavljanje nazogastrične sonde, tj. enteralna prehrana. Iako je postavljena nazogastrična sonda, ne treba odustati od peroralne prehrane ako bolesnikovo stanje to dopušta. U slučaju teške disfagije koja narušava nutritivni status bolesnika, indicirano je što ranije postavljanje nazogastrične sonde ili PEG-a u bolesnika s teškim poremećajem svijesti i/ili mehaničkom ventilacijom. Prednost se uvijek daje peroralnoj prehrani pred enteralnom i enteralnoj prehrani pred parenteralnom. Osim disfagije, smanjena kognitivna funkcija, hiposmija, anosmija, hipogeuzija i depresija mogu biti uzroci malnutricije u bolesnika s moždanim udarom. Cilj pravilne nutritivne potpore u bolesnika s moždanim udarom je spriječiti malnutriciju čija je incidencija u bolesnika s moždanim udarom oko 24 %. Nutritivna potpora i potreba za promjenom vrste prehrane je individualna, a ovisi o fizičkom i psihičkom stanju bolesnika. Malnutricija je nepoželjna u bolesnika s moždanim udarom jer je povezana s povećanom stopom smrtnosti.