Cilj: U radu je istražena moguća povezanost minor anomalija glave i lica i pojedinih simptoma u bolesnika s potvrđenom dijagnozom shizofrenije. Metode: U 40 bolesnika i 46 kontrolnih psihički zdravih ispitanika procijenjeno je 30 minor anomalija podijeljenih u sedam skupina (skupine karakteriziraju opću simetriju/asimetriju lica, anomalije oka, usnica, nosa, nepca, jezika i uha). Za svako analizirano područje izračunat je zbroj anomalija te ukupan zbroj anomalija svih dijelova glave i lica u svakog ispitanika. Pojedini zbrojevi minor anomalija analizirani su s obzirom na dob, spol, dob nastupa bolesti, trajanje bolesti i zbrojeve triju podljestvica (pozitivne, negativne i opće psihopatologije) PANSS-a (od engl. Positive and Negative Syndrome Scale). Rezultati: Statistički značajne korelacije pronađene su između zbroja minor anomalija nepca i zbroja intenziteta simptoma opće psihopatologije na PANSS-u (r=0,357; P<0,05). Korelacija zbroja minor anomalija očiju i zbrojeva intenziteta simptoma na podljestvicama PANSS-a (izuzevši zbroj na pozitivnoj podljestvici PANSS-a) upitna je budući da zbroj minor anomalija očiju korelira i s dobi i s trajanjem bolesti. Spol je značajan prediktor zbroja minor anomalija nosa, jezika, ušiju te ukupnog zbroja svih minor anomalija (muškarci imaju više vrijednosti u odnosu na žene), dok zbrojeve minor anomalija ne možemo povezati s dobi nastupa bolesti. Povezanost zbroja minor anomalija nepca i ukupnog zbroja minor anomalija glave i lica s ukupnim zbrojem intenziteta simptoma na PANSS-u je umjerena, ali nije dostigla razinu statističke značajnosti (rnepca= 0,267; Pnepca= 0,063; rukupnog zbroja TMA= 0,330; Pukupnog zbroja TMA= 0,085). Zaključak: Rezultati upućuju na mogućnost da bolesnici s dijagnozom shizofrenije koji imaju veći zbroj minor anomalija nepca te veći ukupan zbroj minor anomalija glave i lica mogu razviti težu kliničku sliku.