Cilj istraživanja: Glavni cilj bio je ispitati biomehanička svojstva kutno stabilne ploče primijenjene kao vanjski fiksator za prijelome proksimalne metafize tibije na modelu od sintetičke kosti. Materijal i metode: Ispitni model bio je model sintetičke kompozitne tibije s ekstaartikularnim prijelomom proksimalne metafize tibije koji je fiksiran anatomski oblikovanom lateralnom kutno stabilnom pločom za proksimalnu tibiju i vijcima koji se zaključavaju kao vanjski fiksator. Kontrolni model bio je model sintetičke kompozitne tibije s ekstaartikularnom prijelomom proksimalne metafize tibije koji je fiksiran konvencionalnim vanjskim fiksatorom. Istraživanje se sastojalo od triju dijelova: računalne simulacije metodom konačnih elemenata, statičkoga biomehaničkog ispitivanja i dinamičkoga (cikličkoga) biomehaničkog ispitivanja. Rezultati: Pri računalnoj simulaciji metodom konačnih elemenata krutost ispitnog modela manja je od kontrolnog modela pri primjeni sile od 50 N na plato tibije u aksijalnom smjeru kod svih udaljenosti ploče ili spojne šipke od površine kosti (30, 40, 50 i 60 mm). Pri statičkom biomehaničkom ispitivanju krutost ispitnog modela veća je od kontrolnog modela u trenutku maksimalne aksijalne tlačne sile za ukupni maksimalni pomak (p < 0,05). Pri dinamičkom (cikličkom) biomehaničkom ispitivanju prosječni ukupni maksimalni pomak na prijelomnoj pukotini za ispitni je model veći nego za kontrolni tijekom prvih 5000 ciklusa opterećenja s aksijalnim tlačnim opterećenjem od 10 do 100 N (p < 0,001). Pri dinamičkom (cikličkom) biomehaničkom ispitivanju između ispitnog i kontrolnog modela nije bilo statistički značajne razlike u prosječnom ukupnom maksimalnom pomaku na prijelomnoj pukotini tijekom drugih 5000 ciklusa opterećenja s aksijalnim tlačnim opterećenjem od 25 do 250 N (p = 0,834). Zaključak: Rezultati istraživanja o različitim biomehaničkim svojstvima kutno stabilne ploče primijenjene kao vanjski fiksator i konvencionalnoga vanjskog fiksatora, osobito u dijelu u kojemu je utvrđeno da su biomehanička svojstva kutno stabilne ploče kao vanjskog fiksatora uniformna za razliku od konvencionalnoga vanjskog fiksatora koji je početno rigidniji a zatim popušta njegova konstrukcija, omogućuju preporuku za pouzdanu kliničku primjenu kutno stabilne ploče kao vanjskog fiksatora kod ozljeđenika s prijelomom u području proksimalne tibije kod kojih postoji indikacija za vanjsku fiksaciju prijeloma.