| Abstract | Uvod: Atopijski dermatitis česta je kronično recidivirajuća upalna bolest kože čija je patogeneza
vrlo složena i uvjetovana brojnim faktorima. Klinička slika značajno varira, a dominantni je
simptom intenzivni svrbež koji ima značajan utjecaj na kvalitetu života bolesnika, ali i njihovih
članova obitelji. Zahvaljujući sve boljem razumijevanju patofiziologije, pojavljuju se nove,
sigurne i ciljane, terapijske mogućnosti, među kojima, prema dosadašnjim istraživanjima, oralni
JAK inhibitori obećavaju svojom učinkovitošću i dobrim sigurnosnim profilom.
Cilj: Sveobuhvatna procjena ishoda primjene oralnih JAK inhibitora kod pacijenata s AD-om
liječenih u KBC-u Rijeka do svibnja 2023.godine.
Ispitanici i metode: Retrospektivno su analizirani klinički i laboratorijski parametri bolesnika s
AD-om liječenih baricitinibom ili upadacitinibom u razdoblju od odobrenja do svibnja 2023.
godine u KBC-u Rijeka. Težina bolesti, kao i terapijski učinak procijenjeni su pomoću
SCORAD/EASI i DLQI indeksa.
Rezultati: U ispitivanom je razdoblju 10 pacijenata primjenjivalo baricitinib. Srednji SCORAD
rezultat na početku bio je 62,2. U 8 tjedana 9 od 10 pacijenata je postiglo smanjenje od barem 50%
(ili više) SCORAD vrijednosti, kod jednog pacijenta nije zabilježen željeni terapijski odgovor
(smanjenje SCORAD indeksa od barem 50%) posljedično neredovitom uzimanju lijekova, ali je
značajno poboljšanje nastupilo nakon dodatna 4 tjedna. U dvoje pacijenata primijećen je rani
gubitak učinkovitosti terapije, radi čega su prebačeni na terapiju upadacitinibom. Kod preostalih
bolesnika, bolest je kod njih 5 zahvaljujući terapiji održana pod kontrolom, uz samo povremene
blage recidive koji su se povukli nakon primjene topikalne terapije emolijensima ili lokalnim
kortikosteroidima srednje jakosti. Kod jednog pacijenta došlo je do klinički značajnog pogoršanja,
radi kojeg je hospitaliziran, nakon 16 mjeseci, ali je brzo po primjeni lokalnih kortikosteroida uz
nastavak sustavne terapije došlo do poboljšanja. Kod jednog je pacijenta nakon 9 mjeseci došlo do
značajnog porasta DLQI vrijednosti, zbog čega je prebačen na upadacitinib. Nekoliko pacijenata
razvilo je blaže nuspojave koje nisu zahtijevale prekid terapije: jedan je imao asimptomatsku
mikrohematuriju, drugi je imao blage akne, a 2 pacijenta prijavila su dispeptičke simptome. Jedan
pacijent prezentirao se s povišenim brojem trombocita, a 6 pacijenata imalo je asimptomatsko
povećanje razine kreatin kinaze. Pet bolesnika imalo je povišenje kolesterola, a jedan prolazno
povećanje triglicerida.
Šest pacijenata je u ispitivanom razdoblju primjenjivalo upadacitinib u minimalnom razdoblju od
12 tjedana. Kod svih 6 je došlo do najmanje 50% poboljšanja SCORAD vrijednosti unutar 8
tjedana od početka primjene lijeka. Kod jedne je pacijentice nakon 12 tjedana zabilježeno značajno
pogoršanje, radi čega je terapija prekinuta. Među preostalim pacijentima, kod dvije je osobe
postignuta potpuna kontrola bolesti (SCORAD=0, DLQI=0), a kod tri je postignuto i održano
značajno poboljšanje. Kod dva pacijenta došlo je do pogoršanja akni, a blagu je neutropeniju
razvilo također dvoje pacijenata.
Zaključak: Obzirom da je u većine naših pacijenata po primjeni terapije brzo postignuto i
dugotrajno održano kliničko poboljšanje, uz odsustvo značajnih nuspojava, do sada prikupljena
iskustva u KBC-u Rijeka podupiru daljnju uporabu JAK inhibitora kao vrlo učinkovitih i sigurnih
terapijskih opcija za bolesnike oboljele od teškog AD-a. |
| Abstract (english) | Introduction: Atopic dermatitis is a common, chronically recurrent inflammatory skin disease
characterized by a heterogenous clinical presentation and complex pathogenesis. Itch is the
hallmark symptom of the disease and it has a huge impact on the quality of life of the patients, as
well as their families. Thanks to a better understanding of pathophysiology, safe and targeted
treatment options are emerging and for now, JAK inhibitors hold great promise due to their
efficacy and safety profile.
Goal: We aimed to assess the overall outcomes with the use of these drugs in AD patients treated
at the Clinical Hospital Center Rijeka (CHCR) until May 2023.
Materials and methods: We retrospectively reviewed clinical and laboratory parameters of patients
with AD treated with baricitinib or upadacitinib in the period from approvals until May 2023 at
the CHCR. Disease severity and therapeutic response were assessed by the SCORAD/ EASI and
DLQI index.
Results: In the examined period, 10 patients were prescribed baricitinib. Mean SCORAD score at
baseline was 62.2. At 8 weeks 9 out of 10 patients achieved a reduction of at least 50% (or better)
in SCORAD; one patient that did not achieve it reported irregular usage of medication, but
achieved it after additional 4 weeks of treatment. Two patients experienced early loss of efficacy
at 12 weeks and were therefore switched to upadacitinib. Five of the remaining 8 patients, have
sustained disease control, with only occasional mild recurrences that resolved upon treatment with
emollients or mid-potency topical corticosteroids, while one patient experienced late loss of
efficacy (increase in DLQI) after 9 months and was also switched to upadacitinib. One patient was
hospitalized after 16 months due to clinically significant exacerbation, but symptoms resolved
upon the admission of TCS and with continuation of systemic treatment with baricitinib.
Several patients developed mild side effects which did not require discontinuation of therapy: one
had asymptomatic microhematuria, another one had mild acne and 2 patients reported dyspeptic
symptoms. One patient presented with an elevation in platelet count, and 6 patients had
asymptomatic increases of creatine kinase levels. Five patients had an increase in cholesterol and
one patient had transient increase in triglycerides.
Six patients were prescribed upadacitinib and have been using it for at least 12 weeks. All of them
experienced at least 50% improvement in SCORAD within the first 8 weeks. One patient,
previously treated with baricitinib, experienced early loss of efficacy which is why she
discontinued treatment. From the 5 remaining patients, 3 of them achieved and maintained
significant improvement and 2 of them achieved complete disease control (SCORAD=0,
DLQI=0). Two of the patients experienced worsening of acne, and 2 patients had mild neutropenia.
Conclusion: Based on the rapid and maintained clinical improvement observed in the majority of
our patients and the lack of significant side effects, the experience gathered so far supports further
use of JAK inhibitors as highly efficient and well-tolerated therapeutic options for patients with
severe AD. |
