Adenokarcinom pluća najčešći je histološki tip karcinoma pluća. Prema kliničkoj klasifikaciji pripada skupini karcinoma pluća ne-malih stanica. Temeljna dijagnostička obrada adenokarcinoma pluća jest ona citološka i patohistološka, a slijede ih imunohistokemijska obrada i testiranje prisutnosti aktivirajućih mutacija. Odluka o modalitetu liječenja donosi se nakon određivanju stadija bolesti. Stadiji IA, IB, IIA i IIB liječe se kirurškim zahvatom – lobektomijom. Prilikom kirurškog zahvata učini se i disekcija limfnih čvorova. Nakon učinjenog operativnog zahvata donosi se odluka o eventualnoj primjeni postoperativne kemoterapije. Ukoliko se kirurški zahvat ne može izvršiti pristupa se radioterapiji. Uznapredovali i metastatski adenokarcinom pluća liječi se sistemskom terapijom. Sistemska terapija podijeljena je na takozvane linije liječenja. Prva linija liječenja podrazumijeva primjenu doublet kemoterapije – spoj baziran na platini (cisplatina ili karboplatina) i citotoksični lijek (gemcitabin, docetaxel, paclitaxel). Nakon prve linije liječenja može se primijeniti i takozvana terapija održavanja. U drugoj liniji liječenja koristi se monoterapija docetaxelom ili pemetrexedom, a u slučaju pozitiviteta prilikom testiranja prisutnosti aktivirajućih mutacija gena za EGFR i ALK, primjenjuju se EGFR TKI – erlotinib ili gefitinib te ALK inihibitor krizotinib. Kod primjene ciljane terapije, problem u nastavku liječenja predstavlja stečena ili nasljedna rezistencija na terapiju danas dostupnim lijekovima. Iz tog razloga, u tijeku je razvoj novijih generacija lijekova. Ovisno o procjeni općeg tjelesnog stanja pacijenta nakon druge linije liječenja, odlučuje se o daljnjem liječenju kemoterapijom ili ciljanom terapijom. Novitet u liječenju adenokarcinoma pluća predstavlja i imunoterapija, koja je na temelju brojnih kliničkih studija pokazala dobar terapijski učinak i pojavu nižeg intenziteta nuspojava u usporedbi s današnjom standardnom terapijom.