Novijim istraživanjima jasno je pokazan značaj interakcije imunološkog sustava i moždanog udara. Znamo da prirođeni imunološki sustav prvi reagira na ishemičnu ozljedu, odnosno predstavnici prirođenog imuniteta, mikroglija stanice. Iako postoje određena saznanja o funkciji mikroglija stanica iz in-vivo uvjeta, nejasan točan mehanizam složenih interakcija imunološkog sustava i stanica SŽ-a. Nadalje, nejasan je fenotip koji mikroglija poprima u hipoksiji te postoji debata o tome je li djelovanje mikroglije u tim uvjetima primarno citotoksično ili citoprotektivno. Cilj rada je uspostava in-vitro modela hipoksije i karakterizacija fenotipa mikroglija stanica pod uvjetima hipoksije. Za potrebe karakterizacije korištena je imortalizirana BV-2 linija mikroglije. Praćene su promjene u morfologiji stanica te su određene razine ekpresije aktivacijskih markera za M1 i M2 stanje, kako bi se utvrdilo postoji li predominacija pro ili protuupalnog stanja. Prvotna reakcija BV-2 mikroglija stanica na hipoksiju je akutna upala, što potvrđuju visoke razine IL-1β i HSP70. Kao odgovor na upalu postepeno se aktivira protuupalni mehanizam, potvrđen M2 markerom CD206, s ciljem rezolucije upale i ponovnog uspostavljanja homeostaze. Povećane razine HIF-1α i HSP70 također upućuju na dvojaki fenotip zbog svojih učinaka na staničnu regulaciju primarnih funkcija oba aktivacijska stanja poput fagocitoze i povećanja ekspresije citoprotektivnih gena. Dobiveni bipolarni oblik stanica pokazuje dvojaki fenotip, s prisustvom i M1 i M2 markera, što upućuje na prijelazno stanje kojem je cilj i čišćenje staničnog debrisa i kontrola upale, kako ne bi došlo do prevelike neurotoksičnosti. Zaključujemo da se morfološki oblik BV-2 mikroglija stanica mijenja kao posljedica hipoksičnih uvjeta te da morfološke promjene prate i funkcijske promjene.