| Abstract | Cilj: Cilj ovog diplomskog rada bio je analizirati vrstu, učestalost, način liječenja i metode prevencije komplikacija nastalih nakon kirurškog liječenja čeljusnih deformiteta.
Ispitanici i postupci: U istraživanje je bilo uključeno 72 pacijenata (od kojih 51 žena i 21 muškarac) koji su bili podvrgnuti ortognatskoj kirurgiji tijekom 2018. i 2019. godine na Klinici za maksilofacijalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka.
Rezultati: Najčešći deformitet bio je mandibularni prognatizam (77,8%), dok je najčešći zahvat bila bimaksilarna osteotomija (81,9%). Pacijenti su najčešće kirurškom liječenju pristupali radi funkcionalnih razloga (53%) te su zadovoljni ishodom (90,3%). Pacijenti su nakon operacije u prosjeku konzumirali tekuću hranu u periodu od 2,075 mjeseci te su u prosjeku izgubili 9,121% tjelesne mase. 37,5% pacijenata imalo je mučninu nakon operacije, dok je 26,4% pacijenata povraćalo. Zahvat je bilo potrebno ponoviti u 19,4% pacijenata. Najčešća postoperativna komplikacija bile su parestezije, a posljedice oštećenja živca trajno su ostale prisutne u 66,1% pacijenata. Među češćim komplikacijama bilo je provirivanje kirurškog materijala (16,7%) kojega je u 23,6% pacijenata bilo potrebno ekstrahirati, infekcija (15,3%), bol (18,1%) i edem (13,9%).
Zaključci: Komplikacije u ortognatskoj kirurgiji su česte. Većina komplikacija izuzev oštećenja senzornih ogranaka nervusa trigeminusa su uspješno liječene. |
| Abstract (english) | Aim: The aim of this study was to analyze the type, frequency, treatment and methods of prevention of complications arising after surgical treatment of maxillofacial deformities.
Patients and methods: The study included 72 patients (of which 51 women and 21 men) who underwent orthognathic surgery during 2018 and 2019 at the Clinic for Maxillofacial Surgery of the Clinical Hospital Center Rijeka.
Results: The most common deformity was mandibular prognathism (77.8%), while the most common procedure was bimaxillary osteotomy (81.9%). In most cases patients decided to underwent surgical treatment because of functional difficulties (53%) and are satisfied with the outcome (90.3%). Patients consumed puréed diet after surgery for a period of 2,075 months and lost 9.121% of body weight on average. 37.5% of patients had nausea after surgery, while 26.4% of patients vomited. The procedure had to be repeated in 19.4% of patients. The most common postoperative complication were paresthesias (86.1%), and the consequences of nerve damage remained permanently present in 66.1% of patients. Among the most common complications were exposure of surgical material (16.7%) which in 23.6% of patients required extraction, infection (15.3%), pain (18.1%) and edema (13.9%).
Conclusions: Complications in orthognathic surgery are common. Most complications except damage to the sensory branches of the trigeminal nerve have been successfully treated. |
