Prekid trudnoće ili pobačaj (lat. abruptio gravidatis) označava potpuno istiskivanje ili odstranjenje ploda, plodovih ovoja i posteljice iz maternice prije nego je plod postigao gestacijsku dob dovoljnu za samostalan život izvan tijela majke. Namjerni prekid trudnoće se s obzirom na pravnu regulativu dijeli na dopušteni i nedopušteni. Od 210 milijuna trudnoća godišnje, 80 milijuna je neplanirano, od čega se 46 milijuna trudnoća završi namjernim prekidom; od toga 19 milijuna završava nesigurnim pobačajem, od čega oko 8 milijuna je izvršeno u jako nesigurnim ili opasnim uvjetima. Više od 97% nesigurnih pobačaja godišnje dogodi se u zemljama u razvoju. Nesiguran pobačaj jedan je od najčešćih uzroka maternalnog mortaliteta u svijetu, iako Svjetska zdravstvena organizacija ističe nesiguran pobačaj kao najlakše preventabilan uzrok maternalnog mortaliteta. Smrti žena kao posljedica pobačaja i njegovih komplikacija češće su u zemljama u kojima su zakoni o prekidu trudnoće restriktivniji. Među državama svijeta danas postoje brojne varijacije zakonskih okvira o prekidu trudnoće. Sredstva kojima se vrši protupravni prekid trudnoće mogu se podijeliti na mehanička i kemijska, pri čemu je velika varijacija u njihovoj učinkovitosti kao i potencijalu za razvoj komplikacija. Komplikacije variraju od blagih, poput produljenog blagog krvarenja, do vrlo teških kao što su sepsa i zatajenje organa. Najčešće komplikacije pri tome su krvarenje, infekcije, trauma, anemija, zatajenje bubrega te smrtni ishod; kod većine žena nađe se više od jedne komplikacije. Protupravni prekid trudnoće, sa svojom visokom stopom, te velikim utjecajem na maternalni mortalitet i morbiditet predstavlja značajan javnozdravstveni problem u svijetu.