Abstract | Liječnik, kojem se obraća pacijent s patološkim procesom paranazalnih sinusa, mora dobro procijeniti opseg bolesti po načelima suvremene dijagnostike, izvršiti individualni izbor postupka i kontinuirano pratiti tijek liječenja, neprekidno imajući na umu sve moguće komplikacije i posljedice, kako patološkog procesa, tako i terapeutskih sredstava.
Možemo reći da u liječenju upala sinusa postoji nekoliko kritičnih točaka. Prvi se problem javlja kada se podcijeni značenje predilekcijskih faktora pa se provodi produžena terapija antibioticima i dekongestivima uz prisutnost neke anatomske malformacije kao što je devijacija septuma, polipozna opstrukcija sinusnih otvora itd. ili se
propušta utvrditi alergijsku podlogu razvitka kronične upale sinusa. Druga kritična točka u našim uvjetima nastaje ako se medikamentozno liječenje ne provodi dovoljno dugo pa upalni procesi prijeđu u kroničnost. Važno je antibiotike uzimati (uz kontrolu antibiograma) 7-10 dana, a ne, kako se često u praksi susreće 2-3 dana dok se ne smire simptomi.
U liječenju treba biti konzervativan ali uporan. Kada iscrpimo sve neinvazivne metode liječenja, treba se poslužiti kirurškim operativnim zahvatima. U izboru operativnog kirurškog zahvata treba biti što konzervativniji, ali naravno, ne na štetu pacijenta i izlječenja. Osim toga, bez dobrog poznavanja cjelokupne problematike upala paranazalnih sinusa, uspjeh operativnog zahvata ovisit će o slučaju. Operirati radikalno frontalni ili etmoidalni sinus, a da nismo prije toga riješili upalu maksilarnog sinusa, smetnje drenaže, zbog polipa ili devijacije septuma, znači ne pomoći pacijentu, nego mu stvoriti još više postoperativnih problema. Kirurški zahvat mora biti kombiniran s medikamentoznom terapijom.
U svakom slučaju treba težiti tome da liječenje upalnih bolesti paranazalnih sinusa završi konzervativnom terapijom prije nego što se pokaže potreba za radikalnim kirurškim zahvatom. |
Abstract (english) | An phisition a patient with a pathologic proces sin paranasal sinuses has to evaluate extend of disease according to contemporary diagnostic standards, to make an individual choice of procedure and to continually control course of therapy, constantly keeping in mind all the possible complications and consequences of both patologic process or therapeutic methods and medicines.
We can say that in a tretmant of sinusitis there are several critical moments. The first problem arises when the predilection factor is underestimated, and prolongued treatmant is undertaken with antibiotics and dekongenstants in spite of possible anatomic malformation as deviant septum, polyp obstruction oft he sinus ostium etc. or the test on alergic basis of developed chronic inflammation is missed. Another critical momenT in our circumstances arises if a medical tretmant has not been long enough and inflammatory process turns into chronic. It is important (with antibioticogramma control) to take antibiotics 7-10 days not 2-3, as it is very often the case.
It is best to be conservative and persistant in reatmant. After using all the uninvasive metods of tretmant it is plausible to undertake surgical procedure. Choosing the surgical treatmant it is better to decide more conservatively, but of course not at the cost of a succesful healing.
Besides, whitout solid knowledge of complete complex of inflammation paranasal sinuses, a success of surgical procedure depends from case to case. To operate radically frontal or etmoid sinus without previous healing of eventual inflammation of maxillary sinus, comlications with drainage because of polyp or deviation of septum, means not to help but to produce more postoperative problems for the patient. Surgical procudere has to be combination with medical and antialergic treatmant. In most cases it is necessary to tend that the treatmant of inflammatory diseases of the paranasal sinuses a with conservative therapy, in time, to prevent the necessity of the radical surgical procedure. |