Biopsihosocijalni model je alat koji pomaže usmjeriti liječnike prema razumijevanju kako se bolest i potencijalna patnja pacijenata odvija na više razina organizma, od molekularne razine, pa sve do socioekonomskih odnosa u društvu. Ishemijska (koronarna) bolest srca je stanje neprimjerenog dotoka krvi i kisika do miokarda. Najčešći uzrok ishemije je aterosklerotska bolest epikardijalnih koronarnih arterija. Infarkt miokarda je definiran kao klinički ili patološki događaj uzrokovan ishemijom miokarda kod koje postoji dokaz ozljede miokarda ili nekroze. Ishemijska bolest srca je jedan od najčešćih uzroka smrti i smanjenja kvalitete života u razvijenim zemljama. Liječnik u slučaju sumnje na infarkt miokarda mora pristupiti dijagnostici EKG-om i biokemijskim nalazima, premedicirati pacijenta, te ultimativno ga dovesti do jedinice za perkutanu koronarnu intervenciju. Osobe koje imaju veće genetičko opterećenje imaju 91% veći rizik za kardiovaskularni incident od osoba sa malim opterećenjem. Način života, pušenje, pretilost, tjelesna aktivnost, te prehrana su veliki akteri u kontroli genetičkog opterećenja. Incidencija infarkta miokarda ima svoju cirkadijanu varijabilnost, događa se češće ujutro, pogotovo ako se pridoda emocionalna uznemirenost. Osobe koje su psihološki opterećene stresom, depresijom, anksioznošću i ljutnjom dokazano imaju veći rizik od kardiovaskularnih incidenta. Socioekonomski status uvelike utječe na rizik od akutnog infarkta miokarda. Što je niži socioekonomski status osobe, to ima veći mortalitet od akutnog infarkta miokarda, te pogubnije posljedice. Psihološke intervencije uključuju individualne, grupne radionice, kognitivno bihevioralnu terapiju i jogu. Psihološke intervencije povisuju kvalitetu života, te pomažu u primarnoj i sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih incidenata. Liječnik je veliki sudionik u bolesti pacijenta, te se ponekad mora osvrnuti na biopsihosocijalni model.