Dijabetička ketoacidoza i hiperglikemijsko hiperosmolarno stanje akutne su metaboličke komplikacije šećerne bolesti tipa 1 i 2. Najčešće se javljaju u osoba s već otprije poznatom dijagnozom šećerne bolesti, ali mogu biti i prva prezentacija bolesti. Ova su dva stanja najčešće komplikacije šećerne bolesti, ali ujedno i najčešća hitna stanja u endokrinologiji. Pravovremena dijagnoza i početak liječenja ključni su u rješavanju ovih stanja i spašavanju života. Najčešći simptomi DKA i HHS su posljedica hiperglikemije, a uključuju poliuriju, polidipsiju te polifagiju, gubitak na tjelesnoj težini, slabost te znakove hipovolemije kao što su suhe sluznice, oslabljen turgor kože, hipotenzija i tahikardija. Stanje svijesti u ovih pacijenata može varirati od potpune budnosti sve do kome. Promijenjen mentalni status češće se vidi u pacijenata s HHS, a njegova težina ovisi o stupnju hiperosmolarnosti. Početna laboratorijska obrada uključuje određivanje razine serumske glukoze, serumskih elektrolita i anionskog zjapa, razine ureje i keatinina u serumu, prisutnost ketona u serumu i urinu, osmolalnost plazme, acido-bazni status te diferencijalnu krvnu sliku. Terapija uključuje nadomjesnu terapiju tekućinom, primjenu brzodjelujućeg inzulina te korekciju elektrolitskog disbalansa.