Kronična bubrežna bolest je definirana kao poremećaj strukture bubrega ili smanjenje bubrežne funkcije pri kojemu je glomerularna filtracija manja od 60 ml/min/1,73 m2, a takvo stanje traje tri mjeseca ili dulje i narušava zdravlje. Kod osoba koje su u petom stupnju te bolesti provodi se liječenje nadomještanjem bubrežne funkcije. Ono se vrši jednom od dvije vrste dijalize i transplantacijom bubrega. Razlikujemo hemodijalizu i peritonejsku dijalizu. Kako bi se razvio sustav transplantacije kakvoga danas poznajemo bilo je potrebno više od jednog stoljeća istraživanja i eksperimenata baziranih na metodi pokušaja i pogreške. U početcima nije postojalo znanje o kirurškim tehnikama, imunosnom sustavu, imunosupresivnoj terapiji i tkivnoj podudarnosti što je sve činilo veliku prepreku u realizaciji transplantacije organa. U Republici Hrvatskoj se većinom presađuju bubrezi preminule osobe. Svi darivatelji moraju biti obrađeni na točno određeni način te naposlijetku svrstani u skupinu optimalnih ili suboptimalnih darivatelja. Primatelji također prolaze detaljnu predtransplantacijsku obradu čiji je cilj liječenje pronađenih patoloških stanja kako bi se pacijente što prije stavilo na listu čekanja. Kirurški pristupi transplantaciji jesu otvorena operacija koja i dalje predstavlja zlatni standard, laparoskopska i robotska operacija. Posljednje dvije tehnike pripadaju minimalno invazivnoj kirurgiji koja se sve više istražuje i prihvaća radi brojnih prednosti.