Abstract | Pedijatrijski astmatski status (PAS) je kao medicinska hitnoća čest razlog posjete odjelu hitne
službe. Zahtijeva brzo prepoznavanje i liječenje, a broj djece koja se zaprima na odjele
intenzivnog liječenja (PICU) sve je više u porastu. Procjena ozbiljnosti PAS a počiva na
kliničkim znakovima i simptomima. Tri glavne patofiziološke odrednice PAS a su upala,
bronhokonstrikcija i začepljenje dišnih puteva bronhalnim sekretom. Neovisno o stupnju
ozbiljnosti astmatskog statusa svi pacijenti trebaju biti inicijalno liječeni inhalacijskim beta
agonistima. Oralni kortikosteroidi se primjenjuju u djece s blagim astmtskim statusom i u djece
koja nisu primila beta agonističku terapiju unutar prvih par sati od dolaska u hitnu službu. Kod
u mjerenog do teškog astmatskog statusa administriraju se sistemski kortikosteroidi, inhalacijski
ipratropij bromid te intravenski magnezijev sulfat. U teškoj egzacerbaciji mogu se dati i
intramuskularni i supkutani adrenalin i terbutalin Ako bolesnik ima pe rzistentne simptome ili
pogoršanje znakova i simptoma bolesti te kontinuiranu potrebu za terapijom kisika nakon
liječenja bronhodilatatorima i sistemskim kortikosteroidima potrebno ga je hospitalizirati.
Teško bolesna djeca sa znakovima i simptomima prijet ećeg respiratornog zatajivanja
zahtijevaju prijem na PICU. Liječenje u PICU podrazumijeva primjenu kortikosteroida,
agresivnu bronhodilatacijsku terapiju i pažljivo monitoriranje. Dijete se ne otpušta iz intenzivne
jedinice dok ima znakove teške dispneje, potrebu za visokim koncentracijama kisika i potrebu
za kontinuiranim beta agonistima, magnezijevim sulfatom te kardiopulmonalnim praćenjem
nuspojava navedenih lijekova. U rijetkim se slučajevima poseže za neinvazivnom i invazivnom
ventilacijom. Neinvazivna ventilacija je rezervirana za stariju djecu. Mehanička ventilacija
rezervirana je za bolesnike čije stanje, unatoč konvencijalnoj terapiji, kontinuirano napreduje
prema respiratornom zatajenju. |
Abstract (english) | Pediatric status asthmaticus (PAS) is medical emergency which results in frequent admissions
to emergency departments. It requires immediate recognition and management, and there is
increasing number of admissions to pediatric intensive care units (PICU). Assessment of
severity is based on clinical signs and symptoms. The three main pathophysiological
determinants of PAS are inflammation, bronhoconstriction and mucus plugging. Regardless of
the severit y of the status asthmaticus, all patients should be initially treated with inhaled beta
agonists. Oral corticosteroids are used in children with mild status asthmaticus, and in those
who have not received beta agonist therapy within the first few hours upo n arriving at the
emergency department. In moderate to severe status asthamticus, systemic corticosteroids,
inhaled ipratropium bromide, and intravenous magnesium sulfate are administered. In severe
exacerbations, either intramuscular or subcutaneous adren aline or terbutaline may be given. In
case of persistence or worsening of signs and symptoms of the disease, and a continuous need
for oxygen therapy after treatment with bronchodilators and systemic corticosteroids, patient
should be admitted to the hospi tal. Severely ill children with signs and symptoms of impending
respiratory failure require admission to the PICU. PICU management involves the use of
corticosteroids, aggressive treatment with bronchodilators, and close monitoring. The child is
not discha rged from intensive care while signs of severe dyspnea, the need for high oxygen
concentrations and the need for continuous beta agonists treatment, magnesium sulfate
treatment, and cardiopulmonary monitoring of the side effects of previously mentioned dru gs
are present. In rare cases, non invasive and invasive ventilation is used. Non invasive
ventilation is reserved for older children. Mechanical ventilation is reserved for patients whose
condition, despite the conventional therapy, deteriorates toward re spiratory failure. |