Uvod: šok je težak poremećaj cirkulacije što za posljedicu ima smanjenu perfuziju tkiva i organa. Najčešći uzroci šoka u dječjoj dobi su sepsa i hipovolemija Svrha rada: analizirati podatke pacijenata s dijagnozom šoka, liječenih na Odjelu intenzivnog liječenja djece u Klinici za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka u razdoblju od 1.1.2010. do 15.5.2019. Ispitanici i postupci: retrospektivna studija obuhvatila je 42 djece u dobi od 2 mjeseca do 18 godina s dijagnozom šoka. Jedno dijete bilo je dva puta hospitalizirano zbog šoka pa ukupan broj analiziranih slučajeva iznosi 43. Bolesnici su podijeljeni u pet dobnih skupina: 2– 12 mjeseci; 12 mjeseci – 3 godine; 4– 6 godina; 7 – 12 godina i 12 – 18 godina. Iz studije je isključena novorođenčad i bolesnici čija medicinska dokumentacija nije bila dostupna ili je bila nedostatna. Prikupljeni podaci su obrađeni u programskom sustavu Microsoft Office Excel te opisani metodama deskriptivne statistike. Rezultati: između ispitanika nema znatne razlike u spolu. 72% djece pripada dobi od dva mjeseca do šest godina života. Najčešća vrsta šoka je septički šok (49%), a slijede hipovolemijski (23%) i kardiogeni šok (21%). 69% ispitanika imalo je povišenu serumsku koncentraciju laktata (≥2.5 mmol/L). U laboratorijskim nalazima krvi kod prijema 53% djece imalo acidozu, 60.5% imalo je povišen CRP, 34.9% imalo je hiperglikemiju, 67% imalo je poremećaj broja leukocita, a 42% djece imalo je poremećaj broja trombocita. 61.1% djece primilo je dvojnu terapiju inotropima i vazopresorima. Hidrokortizon je primijenjen u 19% slučajeva septičkog šoka. Najčešći je bio smrtni ishod (67% slučajeva), s najvećim udjelom u dobnim skupinama od 2 – 12 mjeseci te 12 mjeseci – 3 godine Zaključak: Šok je praćen visokom smrtnošću u djece, te je od primarnog značaja njegovo rano prepoznavanje i liječenje te isto tako prepoznavanje pacijenata s rizičnim čimbenicima nepovoljnog ishoda .