Svrha ovog rada bila je upoznati SIC-e. To su materijali koji se u posljednjem desetljeću najčešće primjenjuju zahvaljujući dobroj adheziji na zubno tkivo, karijes protektivnom učinku, biokompatibilnosti te jednostavnom rukovanju. Zahvaljujući kemijskoj vezi koju ostvaruju sa tvrdim zubnim tkivima i otpuštanju fluora, uvelike se razlikuju od ostalih materijala za ispune. Osnovne komponente su mu prašak i tekućina, a stvrdnjavaju se reakcijom acido- bazne neutralizacije. Podijeljeni su prema sastavu (Hickel) i prema načinu primjene (Albers). Od početnog sastava, kod klasičnih SIC, nije se mijenjala osnova već su dodavane komponente da bi im se poboljšala mehanička svojstva. SIC- i se koriste u restaurativnoj dentalnoj medicini, endodonciji, dječjoj dentalnoj medicini, parodontologiji i ortodonciji. Svaki doktor dentalne medicine trebao bi poznavati osnovna svojstva i način rukovanja ovim cementima da bi mogao iskoristiti njihov potencijal. Novija istraživanja se temelje na unaprjeđenju njihovih mehaničkih svojstava i estetike, da bi u potpunosti mogli konkurirati drugim estetskim materijalima.