Fizikalna terapija se različito razvijala u zapadnim i istočnim zemljama svijeta. Vježbe koje su se provodile u programu po formi i načinu izvođenja pripadaju zemljama Dalekog istoka, a mogu biti pronađene i u istočnim vještinama (npr. Tai-Chi i Chi-Kung). Pacijenti koji su sudjelovali u programu su osobe starije životne dobi (65 godina i više) koje nisu zdravi pojedinci, već pacijenti od kojih većina ima komorbiditete. Cjelokupni program trajao je dva tjedna. Cilj programa bio je ispitati utjecaj u radu navedenih 9 vježbi na ispitanike. Uz to, ispitati praktičnost i pamtljivost pacijentima dotad neviđenih vježbi. Prije početka programa, svakom ispitaniku učinjen je šestominutni test hoda, pri čemu je mjeren prijeđeni put, tlak, puls i EKG te Borgova skala. Uz to im je napravljena kompletna krvna slika. Isto je ponovljeno po završetku programa. Za vrijeme izvođenja programa, svakodnevno je, prije i poslije izvođenja vježbi, svakom pacijentu mjeren tlak i puls. Na temelju tih podataka izrađene su slike – grafovi za svakog pacijenta na kojima se može pratiti kretanje pulsa i srednjeg arterijskog tlaka (koji je naknadno izračunat). Iz rezultata je zaključeno da su vježbe pozitivno doprinijele stanju pacijenata – u šestominutnom testu hoda čak 75% pacijenata povećalo je prijeđeni put, a isti postotak pacijenata osjeća jednak ili manji napor pri izvođenju testa. Tlak i puls dolaze u jako različitim oscilacijama. One nisu velike, a krajnje vrijednosti su unutar granica normalnog nalaza. Tijekom vježbanja, svi su pacijenti izrazili želju da s ovakvim vježbama nastave i nakon završetka programa, što bi i trebao biti smisao fizikalne terapije.