| Abstract | U vestibulumu usne šupljine su dva labijalna frenuluma, a u cavum oris proprium je frenulum jezika. To su tračci vezivnog tkiva prekriveni sluznicom. Njihova je funkcija osiguravanje položaja i ograničavanje prekomjernih kretnji usnica i jezika. Široki su fiziološki rasponi različitih oblika, veličina i insercijskih mjesta.
Ipak iz različitih razloga mogu postati afunkcionalni i stvoriti probleme u hranjenju, komunikaciji, izgledu, emocionalnoj ekspresiji ili zubnoj protetici. Osim zajedničke problematike svaki frenulum ima i svoje specifičnosti. Tako je hipertrofični frenulum gornje usnice vrlo često udružen sa diastemom medianom između centranih sjekutića i predstavlja ortodontski problem. Abnormalni frenulum donje usnice uzrokuje parodontopatske probleme. Oba labialna frenuluma, kod bezube čeljusti, mogu stvarati poteškoće u izradi adekvatnih zubnih proteza. Aberantni frenulum jezika uzrokuje ankioglosiju i usmjeri bolesnika logopedu, gastroenetrologu ili psihologu.
Stoga indikacije za kirurško liječenje možemo svrstati u ortodontske, parodontološke, protetičke, logopedske, estetske, gastroenterološke i socijalno-psihološke.
Sve operacijske tehnike za uklanjaje abnormalno razvijenog frenuluma svode se na tri osnovna načina: frenulotomije, frenulektomije i frenuloplastike, odnosno incizijske tehnike, ekscizijske tehnike i tehnike transplozicije tkiva. Svaka operacijska metoda treba zadovoljiti kriterije tehničke jednostavnosti, brzine i sigurnosti postupka i dobrog poslijeoperacijskog rezultata. Danas oralni kirurzi najviše posežu za dvije tehnike: V-ekscizija i Z-plastika. Svi se kirurški postupci izvode u lokalnoj anesteziji, dok se kod djece preporuča opća intravenska anestezija. Kirurški zahvat može se učiniti klasičnom skalpel tehnikom, električnim nožem ili laserskom tehnikom. Poslijeoperacijske komplikacije su rijetke i uglavnom beznačajne. |
| Abstract (english) | There are two labial frenula in the vestibule of the oral cavity, while the lingual frenulum lies in oral cavity beneath the tongue. These are a small folds of connective tissue covered with mucous membrane. Their function is to secure the position and restricts excessive movement of the lips and tongue. Physiologically wide ranges of shapes, sizes and insertion sites exist.
However, for various reasons they can become afunctional and create various problems in a feeding, communication, appearance, emotional expression or dental prosthetics. In addition to the common propositions, every frenulum has its own specificity. Therefore, hypertrophic frenulum of the upper lip is often associated with a median diastema between the central incisors and it represents an orthodontic problem. Abnormal lower lip frenulum causes parodontopatic problems. Both labial frenula, in a toothless jaw, may create difficulties in the adequate dental prothesis construction. Aberrant lingual frenulum causes ankyloglossia and could direct the patient to a speech therapist, psychologist or gastroenterologist.
Therefore, the indications for a surgical treatment can be classify into the ortodontic, periodontal, prosthetic, logopedics, aesthetic, gastroenterology and socio-psychological.
All surgical techniques for abnormal frenula removing could be classified into three basic methods: frenotomy, frenectomy and frenoplasty or incisional techniques, excisional techniques and techniques for tissue transposition. Each surgical method should fulfil conditions of the criteria of technical simplicity, speed and security procedures and good postoperative results. Today, two surgical techiques are widely accepted: V-excision and Z-plastic. All surgical procedures were performed under local anesthesia, while when operating children it is recommended to give general intravenous anesthesia. The surgery could be done by conventional scalpel technique, an electric knife or by a laser technique. Postoperative complications are rare and mostly insignificant. |
