U zadnjem je desetljeću došlo do razvoja dijagnostiĉkih kriterija za poremećaje svijesti, osobito u sluĉaju vegetativnog stanja gdje je došlo do boljeg shvaćanja oštećene sposobnosti reagiranja na vanjske podraţaje. Dijagnostiĉke smjernice većinom se baziraju na promatranju samog pacijenta, dok neke druge dijagnostiĉke metode imaju manje znaĉenje. Kod pacijenata u vegetativnom stanju izmjenjuju se razdoblja budnosti i spavanja, a autonomne funkcije mozga su barem djelomiĉno održane. Nemaju kontrolu nad sfinkterima, ali postoji parcijalna održanost spinalnih refleksa. Ĉesto otvaraju oĉi, no ne mogu slijediti objekte pogledom. Prema tome, pacijenti se nalaze u stanju nepoimanja, kako vanjskog, tako ni vlastitog unutarnjeg svijeta. Multi-društvena organizacija koja se bavi pitanjem vegetativnog stanja tvrdi da oĉekivano preživljenje vegetativnih pacijenata iznosi 2 do 5 godina. Međutim, novije studije pokazuju da je preživljenje i znatno dulje zahvaljujući razvoju medicinske tehnologije i akumulaciji saznanja koja se tiĉu vegetativnog stanja te pomaţu u njegovom tretiranju. Mnoge studije pokazuju da se mišljenje lijeĉnika o pitanju prekida artificijalne nutricije i hidracije, kao o postupcima održavanja ţžvota, uvelike razlikuje, a to je uvjetovano mnogim ĉimbenicima od kojih su neki kliniĉka specijalnost pojedinaca i zemlja u kojoj se studija provodi