Unatoč kritikama i slabostima, zbirka bioetičkih načela - autonomija, pravednost, neškodljivost i dobročinstvo – do danas se održala kao jedno od najsnažnijih uporišta američke bioetike. Uz tradicionalne razloge američke sklonosti pragmatizmu, značajan argument opstojnosti tzv. Georgetown mantre kriju se i u neumanjenom utjecaju knjige Načela biomedicinske etike Toma Beauchampa i Jamesa Childressa, od čije pojave 1970-ih autonomija, pravednost, neškodljivost i dobročinstvo čine standardno teorijsko i praktično polazište pobornika angloameričkih vrijednosti u bioetičkoj debati. Otpor ili barem rezerviranost prema američkoj bioetici i njenim načelima u pojedinim je europskim zemljama prisutna duže vremena, kulminirajući prije nekoliko godina donošenjem dokumenata The Barcelona Declaration Policy Proposal to the European Commission (1998.), kao i konkretnim prijedlogom europske inačice bioetičkih načela: autonomija, dignitet, integritet, ranjivost (Rendtorff i Kemp, 2000.). Najnovija otkrića radova i ideja Fritza Jahra otvaraju novo poglavlje europske bioetičke povijesti, ujedno nudeći nove mogućnosti revizije njenih suvremenih bioetičkih načela. Uvodni dio članka donosi temeljne sličnosti i razlike američkog i europskog pristupa bioetičkim načelima. U nastavku će se nastojati iznaći teorijska polazišta europskih bioetičkih načela u kontekstu osvrta na djelo Fritza Jahra kao moguće platforme načela europske bioetike.